Tako je govorio - Zdenko Brnčić (knowledgeable books to read .TXT) 📗
- Author: Zdenko Brnčić
Book online «Tako je govorio - Zdenko Brnčić (knowledgeable books to read .TXT) 📗». Author Zdenko Brnčić
MASKE
Osobno masku do¸ivljavam kao balans na¨em La¸nom ja. Zbog toga ju smatram po¸eljnom sve dok postoji La¸no ja. Na ¸alost, nju često pokazujemo prema nepoznatima i jačima od sebe. Da su te maske naporne ukazuje kućna atmosfera, kada skidamo maske, kada na¨e La¸no ja biva oslobođeno i kada smo upregnuti u kontrole ukućana do razine obiteljskog nasilja.
Pa i La¸no ja je la¸ - iluzija s kojom smo se poistovjetili Ali, kako nam se ne sviđa, potiskujemo ga maskom.
Naravno da je poistovjećivanje sa maskom opasno jer nikada nismo sigurni kada će ju određene okolnosti strgnuti i pokazati kakvi smo ispod nje. To neznamo mi sami, a volimo kontrolu.
Jedna od definicija duhovnosti jeste "spoznati sebe". Pa da poku¨amo
Sama tema nije zami¨ljena za otkrivanje nekih pro¨lih osobnih iskustava, a koja imaju utjecaja na na¨ dana¨nji ¸ivot, već za otkrivanje na¨e univerzalne ljudske dimenzije. Naime, otkrivanje te dimenzije nam omogućava da uredimo svoj unutarnji svijet na potpuno drugačiji, realniji, način; da imamo kvalitetnije odnose sa drugim ljudima; da ¸ivimo zdravijim ¸ivotom.
Zaista nije sporno da ¸ivimo u svijetu prepunom izvanjskih sukoba (poku¨aja dominacije čovjeka nad čovjekom), unutarnjih razdora (strahova, nezadovoljstava, ...), te posljedično patnji. Također, ritam ¸ivljenja se ubrzava, broj neizvjesnih situacija se uvećava, a sve to vrlo nepovoljno utječe na na¨u psihu. Stres je postao na¨ normalni ¸ivotni suputnik. Taj neprirodni stres, kojeg se ne mo¸emo rije¨iti nikakvom fizičkom aktivno¨ću, postaje na¨ unutarnji ubojica. Mnoge na¨e bolesti, direktno ili indirektno (preko pada imuniteta), su posljedice ¸ivljenja pod stalnim stresom.
Zbog uviđanja da je ovaj izvanjski svijet, prepun sukoba i patnji, samo odraz čovjekovog kaotičnog unutarnjeg svijeta, povijest ljudskog roda je prepuna ideja proiza¨lih sa ciljem da uvedu red u čovjekov unutarnji svijet. Ali, ta ista povijest ukazuje da sve te dobre namjere, sve te tehnike, rituali, vjerovanja i nade, ne uspjevaju ostvariti cilj zbog kojeg su nastale. Odnosno rezultiraju minimalnim, kroz dru¨tvo, utjecajem na čovjekovo pona¨anje. Za¨to?
Dokle god bude te¸io nekakvom konkretnom, opisanom cilju, Homo sapiens će ostati to ¨to jeste (misleća ¸ivotinja) iz dva razloga:
1. slika i opis nekog cilja ne mo¸e biti drugo nego li odraz njega samog, takvog kakav jeste, ovdje i sada. Ma koliko mu se predod¸ba cilja činila uzvi¨enom, ma koliko te¸io njenom ostvarenju, istinske promjene tu ne mo¸e biti.
2. čovjek se ne mo¸e istinski mijenjati ako ne razumije to ¨to mijenja. U protivnom, to je samo nasilje ili samodopadna obmana koja, povijesno, nije rezultirala ničim dobrim. Samo novim podjelama, sukobima i patnjama.
(ovo sam napisao pod nickom venerijanac na F.hr-u)
Kod promjena sebe, baziranih na samoopa¸anju (introspekciji), unutarnji red nastupa postupno, bez cilja kojega treba dosegnuti, bez tehnike ili rituala koje treba provoditi, bez vjerovanja i nade, sa svakim otkrićem zablude u koju je bio upregnut na¨ um. I sve to u trenutku i bez napora, zahvaljujući sposobnosti uma da sa spoznajom istine, odbaci sve iluzije koje je ona razotkrila, ma koliko prethodno u njih vjerovao. A zabluda, zbog sklonosti vjerovanju, usvojenih kroz odgoj, prena¨an iz generacije u generaciju, ima dosta. Nadam se da će ova tema pomoći da se zatotkriju barem one temeljne, zbog kojih čovjek ¸ivi u unutarnjem neredu.
I na kraju, molio bih sve, koji se ¸ele uključiti u ovu temu, da ne prilaze napisanom sa aspekta "sviđati - nesviđati", "vjerovanja - nevjerovanja" u informacije koje su pročitali, već sa aspekta zapitanosti, prvenstveno unutar sebe, ima li istine u izečenom? Naime, to ¨to je netko reinterpretirao svoj uvid u ne¨to, za onog drugog, koji ga nije do¸ivio, to je samo informacija. Da bi osjetio snagu uvida, istinu koja oslobađa, mora ju sam otkriti, za sebe i unutar sebe. Priklanjati se tuđim riječima, kroz vjerovanje da je to istina, ne poma¸e u promjenama sebe (povjesno dokazano).
Ma¨ta - pozitivni i negativni učinci
Čovjek, kada djeluje preko slika i opisa stvarnosti, ma¨ta kako bi si stvorio predod¸bu nekog konkretnog cilja kojim bi zadovoljio neku svoju potrebu ili ispunio ¸elju.
Neosporno je, da nije bilo ma¨te, da bi čovjek i danas ¸ivio u pećinama. Ma¨ta je omogućila tehnolo¨ki razvoj. Omogućila je čovjeku da stvara velebna dijela.
Drugim riječima, ma¨ta ostvarena putem preoblikovanja tvari, sirovina, pokazala se vrlo efikasnom u čovjekovom prilagođavanju okoline svojim potrebama i ¸eljama.
Ali, ta ista ma¨ta, nije nimalo promijenila osnovu međuljudskih odnosa. Ovim svijetom i dalje vlada dominacija (zakon jačeg), dodvoravanje ili bijeg (reakcija slabijeg). Za¨to?
Ma¨ta pretvara ljude, subjekte, u objekte, u sredstva kojima je jedina uloga da ostvare ma¨tu samu. Dakle, ma¨ta ne uva¸ava ljude takve kakvi jesu, već im nameće uloge koje bi oni trebali odigrati da bi se ostvarila.
Ma¨ta nema unutarnju kontrolu. Ma¨ti se mo¸e suprotstaviti jedino neki izvanjski subjekt koji ne pristaje biti 'sirovina' za njezino ostvarenje.
Ma¨ta nije nelogična, ali kada su u pitanju drugi ljudi, ona je utemeljena na iluziji.
¦to vi mislite o ma¨ti?
Svjesnost i pa¸nja
Čemu slu¸i svjesnost? ¦to to znači ako je, npr, čovjek svjestan svoje patnje, a nije svjestan da se prepustio svom subjektivizmu oko uzroka i načina rje¨avanja te patnje? Da li je tada svjesnost kontraproduktivna, odnosno motivira čovjeka da čini pogre¨ne stvari? Naime, on tada ne rje¨ava stvarne uzroke svoje patnje, nije ih niti svjestan, već djeluje temeljem svog mi¨ljenja o njenim uzrocima. Tako se čovjek na¨ao u neprekidnom 'ratu' kojeg na mo¸e ni dobiti niti izgubiti. U ratu za kontrolu pona¨anja ljudi iz svoje okoline i u pru¸anju otpora njihovim kontrolama svog pona¨anja.
S druge strane, kada je u pitanju pa¸nja, postavlja se pitanje – koju svrhu ima opaziti bilo ¨to, ako čovjek nije svjestan opa¸enog? Tada, kao da nije niti opazio.
Čovjek posjeduje dvije vrste pa¸nje – primarnu i sekundarnu. Suočen sa dugotrajnim problemom, čovjekova primarna pa¸nja je uglavnom vezana za njegove misli, njegova razmi¨ljanja. On, naizmjenično, neprekidno stvora sve nove i nove slike i opise po¸eljne stvarnosti te djeluje (kontrolom okoline)
Comments (0)