Tako je govorio - Zdenko Brnčić (knowledgeable books to read .TXT) 📗

Tko ili ¨to sam ja pitanje je koje postavlja svatko kada krene otkrivati svoj identitet. Djeluje va¸no, ali je pitanje ima li smisla odgovarati na to pitanje. Naime sve se svodi na poistovjećivanje ili pripadanje nekoj skupini. I sve to zavr¨ava nekom predod¸bom o sebi.

Meni apsurdno zvuči reći za sebe da sam neka opisna misaona tvorba.
Smatram da ¸ivot predstavlja enigmu i da sam ja samo jedna od manifestacija ¸ivota.

Iskonsko 'JA' = ljubav

U svom elementarnom obliku, ljubav se manifestira kao nagon za odr¸anjem ¸ivota - ljubav prema sebi.

Evolucijski, pojavom straha, taj nagon za odr¸anjem ¸ivota je dobio i mogućnost preventivnog djelovanja. Također, strah potiče stvorenja da nadvladavaju vlastita ograničenja i da tako postanu efikasnija u svojoj obrani. Tamo gdje se to nadvladavanje poklopilo sa genetskim predispozicijama nastao je novi oblik ¸ivota. I tako do pojave čovjeka.

Čovjek je prvo stvorenje sposobno da postavlja i odgovara na pitanja: tko sam ja?; za¨to sam takav?
Sposoban je uvidjeti da, zapravo, prirodnih neprijatelja, onih svakodnevnih, vi¨e i nema. Da, zapravo, svojim preventivnim djelovanjem iz straha, stvara situacije u kojima mu 'neprijatelji' postaju pripadnici iste vrste.
---
Kada otkrije svu apsurdnost preventivnog djelovanja iz straha, prestati će sa tim. Također, uvidjeti će da je zbog takvog načina djelovanja, iz straha, nesigurnosti, stvarao predod¸be o stvarnosti, drugim ljudima, o sebi samom, a da su one, zapravo, samo njegove ideje i da u njima stvarne sigurnosti nema.

Čovjek, oslobođen straha i potreba da stvara predod¸be o svemu i svačemu, vidi stvarnost i ispoljava svoju istinsku prirodu, svoje iskonsko 'JA' – ljubav.

Da bi se shvatilo su¨tinu iskonskog, stvarnog "ja", mo¸da je dobro osvijestiti ego, ono ¨to se s pravom naziva la¸no "ja".
La¸no "ja" je sklopljeno od misli. Ono nije stvarno. "Ja" koji je predod¸ba koju je misao izgradila kroz okru¸enje, kroz strah, kroz u¸itak, kroz nesreću, kroz razne oblike stimulacije i zahtjeve. To, la¸no, "ja" je sadr¸aj svijesti, gibanje pamćenja. Promatrač, koji je dio svijesti, koji promatra drugi dio te iste svijesti i koji uspostavlja odnos sa tim djelom.
Kada to la¸no "ja" okonča, kada nestane odnosa između promatrača i promatranog, a koji su sadr¸aj iste svijesti. Kada nestanu predod¸be o sebi, o drugima, oslobađa se istinsko, iskonsko, "ja" koje je kretanje ljubavi u odnosu. Dakle ljubav je kretanje u odnosu u kojem nema promatrača. Nema izdvojenosti na "ja" i "ti".

Na¨u sposobnost voljenja, ali i strahovanja, kao dva temeljna stanja organizma (ostalo su izvedenice), nam nitko ne mo¸e dati. Ta se sposobnost ne mo¸e naučiti. Dakle, ona je u nama. Pitanje je samo pod kojim uvjetima se ispoljava jedno, odnosno drugo stanje.
Također, strah se evolucijski pojavio u doba dinosaurusa, a nagon za samoodr¸anjem sa pojavom ¸ivota. ¦to je onda iskonsko, ljubav ili strah?

Naviknuti smo da nam je pa¸nja usmjerena na ono izvan nas, a da sebe do¸ivljavamo samo kao neupitnu reakciju. Ne razumijemo sebe. Posljedica toga je da ne razumijemo ni druge.

Kako ja na to gledam, to će moći tek kada se oslobode potrebe da u predod¸bama tra¸e sigurnost.
To je razlog da ljudi, osim onih koji su psihički potonuli, ima uglavnom lijepu predod¸bu o sebi. Zbog toga, drugačija, konfrontirana predod¸ba o drugim ljudima, nu¸no mora biti ru¸na.

Ja trenutno na¨e stanje do¸ivljavam kao ravnote¸u onoga ¨to smo bili i onoga k čemu idemo. To k čemu idemo je vodljivo iz puta kojeg smo pro¨li. Drugim riječima, mi putujemo iz stanja potpunog straha (borbe za golu egzistenciju) u stanje ljubavi.

Zbog toga se u čovjeku izmjenjuju dva temeljna stanja - Ljubav ili strah. Sve ostalo su njihove izvedenice, a u skladu sa neuni¨tivosti energije.

Količina straha nam ukazuje na to koliko smo jo¨ uvijek vezani za pro¨lost, a količina ljubavi koliko smo se te pro¨losti oslobodili.

U konačnici, ¸ivot će se vratiti, ali ovaj puta na svjesnoj razini, u svoje iskonsko stanje - ljubav.

Kao malene, učili su nas da se treba biti iskren. Ali, ako bi ne¨to rekli, ¨to je moglo izgledati uvredljivo za nekoga, upozoravali bi nas da se ne smije govoriti ru¸no o drugim ljudima. Također, ako smo rekli ne¨to o sebi ili o nečemu ¨to smo napravili, a ¨to se od nas ne očekuje, riskirali smo podsmjeh, kritiku ili čak kaznu.

Tako je la¸ postala sredstvo za izbjegavanje neugoda, a mi smo, tom neiskreno¨ću, bez obzira na stvarnost, mogli za okolinu ispasti dobri.

Ali, la¸ je postala i sredstvo za izbjegavanje odgovornosti. Ako ne¨to ne mo¸emo ili nam se ne da, dovoljno je da smislimo neko prihvatljivo opravdanje i tako izbjegnemo uraditi ne¨to ¨to smo trebali. Tako je la¸ postala sredstvo samoobmane.

E sad se postavlja pitanje: Ima li iskrenost igdje smisla?

Ovako na brzinu, odgovorio bih da čovjek prema samome sebi treba biti maksimalno iskren jer inače samo pothranjuje iluzije s kojima ¸ivi.

Ali, s druge strane, usprkos činjenici da ¸ivot u iluzijama ima svoju cijenu, ako tako ¸ive i drugi, onda je to normalan ¸ivot. Dakle, normalno je da nam se povremeno iluzije s kojima ¸ivimo obiju o glavu; normalno je da manipuliramo sa sobom i sa drugima kako bi ostvarili ¸ivot kakav nam se sviđa; normalno je da pru¸amo otpor poku¨ajima drugih.da manipuliraju s nama.
Slijedom prethodnog, normalno je da smo nepovjerljivi prema drugim ljudima, da ¸ivimo u strahu od njihovog nepo¨tenja; normalno je da se sve vi¨e psihički izoliravamo.

Također, za upitati se, mo¸e li na¨ um biti iskren prema sebi, a biti la¸ljiv prema drugima? Nije li čovjek ili iskren ili sklon manipulacijama bez obzira da li se radilo o njemu ili nekom drugom?

I za kraj, da ponovim pitanje:

Ima li iskrenost igdje smisla?

Dakle postoji opasnost da je na¨e mi¨ljenje, ma koliko vjerovali da je istina, zapravo la¸.

duhovnost

Riječ duhovnost je kod sve većeg broja ljudi sve če¨će izgovorena riječ. A ¨to ta riječ zapravo znači? Uza sve mogućnosti različitog do¸ivljavanja, ipak mo¸e se reći da je duhovnost potraga za dubljim osobnim iskustvom.
Mnogi u duhovnosti tra¸e neko mistično iskustvo, vezuju ju uz Boga, pa je tako nastala religijska duhovnost. U novije vrijeme, duhovnost u religiji često podrazumijeva da je vjera vjernika osobnija, manje zasnovana na dogmi i kao takva otvorenija prema novim idejama i utjecajima.
Sve je vi¨e i onih koji općenito, za raliku od religije, vjeruju da postoje mnogi "putevi duhovnosti" i da nema objektivne istine koja bi ukazala na najbolji put koji bi trebalo slijediti. Oni vjeruju da svaki čovjek, takav kakav jeste, treba pronaći "svoj put duhovnosti".

¦to je to duhovnost?
Duhovnost je toliko ¨irok pojam da mnogo ljudi, koji se zanimaju za nju, prilično često, to izra¸avaju velikim riječima, bez stvarnog pokrića, te s puno naglasaka na fenomene i izvanjsku formu. Takva duhovnost sadr¸i, sa jedne strane, puno pravila, uvjerenja i nekritičnog prihvaćanja svega i svačega, a sa druge izra¸enu netolerantnost prema drugačijem.

S druge strane, duhovnost se često promatra kao sastavni dio religije. Mnogi vjernici smatraju da duhovnost izvan religije ne postoji. Da je sve drugo kvazi duhovnost, new age pokret, koji čovjeka vodi u opasne zablude. Pri tom je često prisutno isticanje moralnih normi vjernika, njihovog načina ¸ivota, kako bi ostvarili vječni ¸ivot, a koji je temelj njihovog vjerovanja.

Ljudi skloni filozofiji smatraju da je jedino ona sposobna za proučavanje općih i fundamentalnih problema glede postojanja, znanja, moralnih sudova, uma i jezika. Naime, oni smatraju da se jedino kritičkim, općenito sistematskim pristupom te oslananjem na razlo¸nu argumentaciju mo¸e ostvariti neki ozbiljniji napredak u sagledavanju čovjeka. Za njih je duhovnost ne¨to čime se bave samo lakomisleni ljudi ili oni podlo¸ni dogmama.

I na kraju, duhovnost se mo¸e promatrati, za razliku od prethodnih pogleda, koji su čovjeku, uglavnom, prilazili kao nekom izvanjskom, kao proces spoznavanja samog sebe. Pri tom se, to spoznavanje, odvija do najdubljih mogućih razina u kojima čovjek otkriva sva svoja uvjetovanja, ali i sposobnosti. Drugim riječima, duhovnost mo¸e značiti, kroz usmjeravanje pa¸nje, povratak samome sebi.

¦to vi mislite o tome, ¨to je duhovnost, odnosno, kako ju definirati?

Meditacija (prema latinskom meditatio, udubljivanje, usredotočenje) je duhovna vje¸ba u kojoj meditant svoju pa¸nju usmjerava prema određenom misaonom sadr¸aju. Meditacija je izvorno proizi¨la iz istočne mudrosti, i imala je izričito duhovno značenje. U dana¨nje vrijeme meditacija se sve vi¨e predstavlja i koristi kao sredstvo s ciljem odmora i opu¨tanja. Sa aspekta uma, meditacija je vrlo moćna disciplina. Ovu vje¸bu koncentracije i umirivanja svijesti koriste mnogi uspje¨ni ljudi, a posebno preporucuju spiritualisti koji se bave tehnikama samounapredjenja, hipnozom, pa cak i oni koji se profesionalno bave crnom i bijelom magijom. Meditacija se mo¸e primjeniti